Povijest muzeja


Muzej je osnovan 1877. godine kao Muzej slobodnoga i kraljevskoga grada Osijeka. Muzej je osnovan na inicijativu i donacijom (numizmatičke zbirke, zbirke starog oružja i stručne literature) osječkog trgovca Franje Sedlakovića. Prvim kustosom Muzeja imenovan je 1878. godine Andrija Kodrić. U prvim desetljećima postojanja fundus samog Muzeja popunjavao se gotovo isključivo donacijama bogatih i istaknutih građana grada Osijeka, među kojima se ističu Franjo Sedlaković, Karlo Nuber, Josip Juraj Strossmayer, Emerik Hild i dr. Karlo Nuber je bio i ostao največi darovatelj u povijesti Muzeja.

 

 

Jedan od prijelomnih trenutaka u povijesti Muzeja je imenovanje Vjekoslava Celestina kustosom Muzeja 1893.godine. U gotovo 43. godine djelovanja u Muzeju Celestin je svojim marljivim i stručnim radom uspio afirmirati Muzej u Hrvatskoj, ali i izvan nje. Posebnom brigom za opremanje Muzeja i uređenjem zbirki, sustavnim vođenjem dokumentacije, pokretanjem arheoloških iskapanja,

 

 

 

prikupljanem etnografskog materijala i drugim radom u Muzeju zadužio je Muzej do te mjere da ga se s pravom smatra jednim od osnivača Muzeja.

 

Pred kraj njegovog djelovanja, 1933. godine osniva se društvo Arheološki klub "Mursa" (od 1937. Društvo prijatelja starina "Mursa"), koje je dalo veliki doprinos radu Muzeja. Društvo organizira nadzor nad iskopavanjima, prikuplja predmete i pokreće inicijative za osnivanje galerije, arhiva i knjižnice.Među najaktivnijim članovima društva istakli su se Kamilo Firinger i Josip Bösendorfer. Iste godine kada je osnovano i društvo Mursa otvoren je prvi stalni postav Muzeja, kao rezultat 40-godišnjeg rada prof. Vjekoslava Celestina. Prvi vodič kroz stalni postav muzeja tiskan je 1940., a stručno glasilo Muzeja, Osječki zbornik, počeo je izlaziti 1942. godine.

 

Muzej je kroz svoju povijest vrlo često mijenjao svoje sjedište, a od 1946. godine pa sve do današnjih dana nalazi se u osječkoj Tvrđi, u zgradi bivšeg gradskog poglavarstva, gdje mu je bila i prva adresa. Već iduće godine Muzej dobija novi naziv - Muzej Slavonije u Osijeku.

 

 

U razdoblju od 1945. do 1990. u Muzeju rade mnogi vrsni stručnjaci i znanstvenici - Josip Bösendorfer, Danica Pinterović, prvi školovani etnolog u Muzeju Zdenka Lechner, kipar Josip Leović kao preparator, prvi fakultetski obrazovani arheolog u Muzeju Mirko Bulat, a potom i drugi Ive Mažuran i Zlata Živaković-Kerže, dr. Jasna Šimić, Marija Malbaša, mr.sc. Vesna Burić...

 

U tijeku Domovinskog rata Muzej je pretrpio velike štete, ali na sreću materijal je ostao gotovo neoštećen. Najveća oštećenja nastala su posredno, uslijed prokišnjavanja i neuvjetnog skladištenja, Stalni postav je evakuiran kao i dio odabranog materijala. No, i u vrijeme stalnog granatiranja grada Muzej nije prekinuo svoju djelatnost, te se brojnim akcijama i izložbama uključio u održavanje kulturnog života u gradu.Od 1994. g. ima status nacionalne ustanove i osnivačka prava preuzima Republika Hrvatska. Iste godine Muzej je reorganizirao svoj ustroj koji postoji i danas - 9 odjela uz preparatorske radionice i upravno-administrativno službu.