Leo Pavlović jedan je od najistaknutijih predstavnika mlađe generacije hrvatskih vizualnih umjetnika. Diplomirao je vizualne umjetnosti na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku s pohvalom Cum Laude, a svojim radom kontinuirano istražuje odnos kulturne memorije, tradicije i identiteta. Folklorne motive, ornament i tradicijske obrasce prevodi u suvremeni umjetnički jezik, stvarajući djela koja istodobno komuniciraju s prošlošću i otvaraju prostor novim interpretacijama.

Izložba Paradosis nastavlja autorovo višegodišnje istraživanje ornamenta kao univerzalnog jezika znakova i simbola. Polazeći od tradicijskih motiva, tekstila, veza i arhetipskih oblika, Pavlović kroz proces redukcije, dekonstrukcije i rekonstrukcije oblikuje nove vizualne cjeline koje pozivaju promatrača na osobno tumačenje i aktivno sudjelovanje u stvaranju značenja.
Kako ističe kustosica izložbe Blaženka Miše, iza vizualne pojavnosti rada skriva se „prenesena, ali i dalje nevidljiva snaga manevra ljudske ruke“, dok se kroz proces rada isprepliću iskustvo, intuicija, znanje i osobni doživljaj autora. Promatrač ne ostaje samo pasivni promatrač, već postaje važan sudionik u procesu interpretacije djela.

Naziv izložbe dolazi od grčke riječi paradosis, koja označava prijenos ili prenošenje. Upravo je ideja prijenosa znanja, iskustava, simbola i kulturne memorije temeljna nit koja povezuje ovu izložbu i cjelokupan autorov umjetnički opus.

Izložba je otvorena u sklopu programa Impletio, koji kroz izložbe, likovnu koloniju, radionice i panel raspravu istražuje suvremene interpretacije tradicije, identiteta i kulturne baštine.

Fotografije: Jasenko Drinić

Hrvatsko pjevačko društvo „Lipa” slavi 150 godina djelovanja. Povodom obilježavanja velike godišnjice u suradnji s Muzejom Slavonije i Državnim arhivom u Osijeku otvorena je izložba Listovi prošlosti, glasovi vječnosti autora Grgura Marka Ivankovića i Ivane Čurik, posvećena bogatoj povijesti i kulturnoj baštini Hrvatskog pjevačkog društva Lipa. Kroz arhivsku građu, fotografije, koncertne programe, dokumente i uspomene prikazano je stoljeće i pol kontinuiranog glazbenog i društvenog djelovanja jednog od najznačajnijih hrvatskih pjevačkih društava. 

Izložba je svojevrsni spomenar generacija Lipaša koji su od 1876. godine do danas svojim radom, talentom i predanošću stvarali identitet Društva. Posebno se ističe važnost zajedništva, entuzijazma i ljubavi prema hrvatskoj pjesmi koji su kroz desetljeća povezivali pjevače, dirigente, članove uprava i brojne suradnike. Izložba svjedoči kako „Lipa” nije bila samo glazbeno društvo, nego i mjesto okupljanja, prijateljstva, kulturnog identiteta i očuvanja nacionalne svijesti. Kroz različita povijesna razdoblja Društvo je ostalo simbol umjetničke ustrajnosti i trajne vrijednosti zborskog pjevanja.

Otvorenje izložbe hommage je svim generacijama članova koji su svojim glasovima utkali dio sebe u bogatu povijest „Lipe”, ostavljajući budućim naraštajima vrijednu kulturnu baštinu i inspiraciju za nastavak glazbenog djelovanja.